Raspust & other nepovezane stvari
Vrijeme je da osvježim malo blog, nakon posta o prelijepim medicinskim sestrama, pisat ću o malo dosadnijoj temi.
Kako sam ja provela zimski raspust?
Prvo, zaljubila sam se u fotografiju, Joe mi je dao neki link od stranice na kojoj se može dosta toga naučiti o fotografisanju, tehnikama, foto-aparatima i sl. Nedavno sam otvorila i photoblog na kom postavljam slike.
Svakodnevno sam kuhala, uživam u tome dok god mi se neko ne miješa. Naučila sam se praviti muffine, možda ih napravim kasnije pa zovnem Emelu i Lamiju na sijelo. Usput, to su moje najbolje drugarice (uz Azru naravno, ali ona nije u istom društvu).
Kad sam ih već spomenula, žao mi je što sam ih zapostavila ove sedmice, iako idemo u isti razred. No, vrijeme je pred nama, ispravit ću svoje greške slijedeće sedmice. Ja samo ne želim dječija durenja i svađe jer sam to davno prošla sa Azrom.
Ako sam još uvijek na temi Raspust, bio je to najbolji raspust ikad. Ispunjen dragim ljudima, izlascima sa Ajdinom, Husom, Emelom i Lamijom, ispijanjem kafa i čajeva.
Uglavnom, dosta sam fotografirala, pravo sam se sprijateljila sa aparatom koji mi je poklonio Joe. Bit ću mu do groba zahvalna na tome (pored ostalih stvari koje je učinio za mene).
Nisam nešto ovih dana dobra sa pisanjem, nemam naročito inspiracije. Izgleda da je moj život opet prazan, do ponedjeljka nadam se.
Svašta se izdešavalo, da ne zaboravim reći da sam popravila svoj odnos sa ocem i ovaj put mi je žao što on odlazi u ponedjeljak. Nisam se dugo tako osjećala. Uvijek sam bila nekako nepovezana za ljude oko sebe. Joe je jedini za kojim sam patila kad je otišao, i i dalje je teško, ali imam sliku na pozadini koja popunjava prazninu. Ko god od mojih prijatelja (koji ne znaju ko je Joe) vidi sliku na pozadini, odmah pomisle da mi je momak. Pa šta je s ovom omladinom, zar oni stavljaju samo slike momaka/cura na pozadinu?! Doduše jedna dobra opcija kod LG Cookie-a je ta što se istovremeno mogu postaviti dvije pozadine :)
Idem sad praviti Snješka Bijelića sa mamom, naumpala mi je jedna rečenica iz moje knjige; nebo šije sve veći bijeli plašt sačinjen od sitnih pahulja, razastrt po ulicama Gračanice.
do slijedećeg posta,
pusa
